Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

S početkom školske godine u našoj se školi okupila skupina učenika željna svoje misli staviti na papir, naša literarna skupina petih razreda koju vodi nastavnica Verica Špehar-Vratarić. Njihove ostvaraje povodom jeseni koje su pisali uz poticajnu glazbu i gledajući raskošnu jesen možete pročitati u nastavku.

Jesenska idila

Jesen je divno godišnje doba. Najljepše mi je kada lišće počne opadati pa se moje prijateljice i ja igramo raznih igara; pravimo slike, plakate i smišljamo pjesme o lišću.

U jesen mi je lišće najljepše jer ga ima u svakakvim bojama. Najviše sam vani u jesen.

Volim ići u jutarnju smjenu jer onda cijelo popodne provedem kod bake u Gradištu. Moja baka ima puno drveća s kojeg opada lišće. Svaki put kada dođem skupim sve lišće na jednu hrpu pa se moja prijateljica Darija i ja bacamo na njega.

Moj brat i sestra baš i ne vole jesen jer moraju skupljati lišće, ali što im ja mogu. Takav im je život. Ne može biti sve kako oni žele.

Oni se potpuno razlikuju od mene. Ja u obitelji najviše volim jesen. Mama i ja unosimo cvijeće, a također sadimo i neke nove lukovice.

Jesen nije nimalo dosadna kako neki misle.

                                                                                         Brigita Anušić, 5.a

Stiže nam jesen

Volim jesen. Najdraže mi je kada opada lišće. Tako prekrasno izgleda. Kao šareni sag.

Osim što je lijepa, jesen je i zdrava jer donosi puno ukusnog voća.

Ima ona i svoje tajne. Kako lišće mijenja boju? Je li to zbog sunca ili nečeg drugog? Nadam se da ću to naučiti na satu prirode.

Rođendan mi je u jesen i to je čini za mene još posebnijom. Moja se sestra rado igra lišćem tako da dio moje rođendanske zabave bude proveden u lišću. Ona ga baca u zrak, a mi pod njim plešemo. Ne može se opisati koliko je tada sretna i vesela.

Kako jesen odmiče, dani su kraći, a noći duže pa se lijepo naspavam. Kada se probudim, mogu vidjeti izlazak sunca što me ispuni srećom i zadovoljstvom. U jesen volim šetati šumom. Živim pokraj listopadne šume i promatram sve promjene u njoj.  Smiruje se i opušta od bujnog ljetnog života.

U jesen se bere voće i mame prave slasne džemove. Najviše volim džem od šljiva.

Počinje i nastava. Obaveze su tu tako da nema dosade ni kada je tmurno i kišno. Netko voli i kišu iako ja nisam od tih.

Volim jesen pa podnesem i kišu.                                                                                                                                                             Petra Stepić, 5.a

Šarena jesen

Na tlu je žuto, smeđe i narančasto lišće. Stigla je jesen.

Jedne noći nisam mogla usnuti. Sjela sam na stolac i gledala kroz prozor. Dvorište je obasjavala vrtna svjetiljka.

Puhao je vjetrić, a lišće opadalo i lepršalo na vjetru. Promatrala sam ga , a taj ples, jednoličan i smiren, me je uspavljivao. Zadrijemala sam. Sanjala sam kako se sa svojim prijateljima bacam na lišće .Razbacivali smo ga uokolo. Podijelili smo se u skupine. Jedni su skupljali žuto, drugi smeđe, a treći crveno. Trgnula sam se i shvatila da sam još na stolcu.

Vratila sam se u krevet i ubrzo se oglasio i mamin glas koji me je pozivao da ustanem za školu. Dok sam prolazila ulicom, vidjela sam ljude koji su meli i kupili lišće. Tek što su pokupili, a ono opet iznova nova hrpica jer je padalo stalno. Okretala sam se da vidim sudbinu tek napadalog lišća. Zagledajući tako, zakasnila sam u školu.

Prvi sam sat imala Hrvatski jezik. Ispričala sam se i sjela u klupu do prozora. Moj je pogled stremio prema prozoru.  Lišće je letjelo na sve strane, ali ne više lagano nego strelovito jer je bilo nošeno snažnim vjetrom i krupnim kapima kiše. Bilo mi je žao tog šarenog lišća jer mi se vjetar činio tako nemilosrdan.

                                                                                 Magdalena Vidović, 5.a

Zlatna jesen

Jesen je divno počela. Zlatno lišće, ptičice se spremaju za dug let, sunce grije, povjetarac  pjeva opuštajuću melodiju života.

Vesela su lica djece dok se igraju u jesenskom okviru.

Blijede žarke boje ljeta. Sjednem na travu i promatram zalazak sunca. Sva sam zamišljena iako sam inače brbljava. Jesen u meni budi osjećaj smirenosti i drugačija sam, ali to skrivam od drugih duboko u sebi.

Jesen je zapravo divno doba iako to mnogi ne primjećuju zato što ima dosta kiše i oblačnoga vremena.

Znate kako se kaže: „ Poslije kiše dolazi sunce.“

Počela je nastava , ali svejedno ,kada god imam slobodnog vremena, najradije sam vani.

Nadam se da će i vama jesen biti bar malo lijepa kao meni.

                                                                                          Božica Nesek, 5.a

Zvuci jeseni

Puhao je vjetrić, a djeca su se igrala skupljajući lišće. Cika djece odzvanjala je čitavom ulicom.

Pala je večer. Ljudi su se povukli u svoje domove. Ujutro se opet orio zvuk prirode. Djeca trče, ljudi pričaju. Najljepši je zvuk bio zvuk lišća koje je šuškalo dok su ga skupljali. Djeca su veselo trčala prema školi. Tamo su pisali sastav o jeseni. Svatko ju je opisao na svoj način.

Nastava je završila i krenuli smo kući. Uhvatila nas je opaka kišurina. Dospjeli smo kući mokri, ali ne i tužni. Lišće se presijavalo od kapljica kiše.

Jesen mi je drago godišnje doba zato s užitkom i pišem o njoj.

Volim jesen, lišće, igru, ali i školu.   

                                                                                       Lucia Katić, 5.a