Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

   U predškolskom i školskom razdoblju kod djece se često pojavljuje motorni nemir, a izraz je djetetova otkrivanja novih stvari, predmeta i pojava. Istodobno može biti simptom drugih različitih problema, promjena ili poremećaja.

    Polaskom u školu, nemir koji je već ranije počeo, postaje problem kako za obitelj tako i za školu. Nemirno dijete se teško uklapa u organiziranu i zahtjevnu sredinu. Motorni nemir postaje izražajniji jer su zahtjevi u školi uopćeni i nisu prilagođeni potrebama i mogućnostima pojedine djece. Dijete svojim nemirom uznemiruje i ostalu djecu jer u određeno vrijeme ne može sjediti u klupi, ne može pratiti gradivo, vrti se i zadirkuje druge, ustaje i šeta po učionici, što kod ostale djece izaziva smjeh i odvlači im pozornost.

Učiteljima i nastavnicima takvo ponašanje izaziva niz problema i otežava educiranje.

Roditelji kod kuće imaju sve više poteškoća zbog nekoliko razloga:

-          Dijete nerado i površno izvršava svoje obveze ( pisanje zadaće i vježbanje ), što kod roditelja izaziva različite reakcije. Dijete ne razumije što se od njega traži, zašto se sve promijenilo kad je sve do nedavno takvo ponašanje izazivalo odobravanje, odnosno roditelji ga nisu kažnjavali.

-          Pojavljuju se česte kritike nastavnika i okoline.

-          Nemirno dijete zahtjeva i veće angažiranje roditelja ako žele da ono postiže bolji uspjeh u školi, pa ih to stavlja pred zahtjeve za koje često nisu pripremljeni.

Sve navedeno dovodi do konflikta dijete – obitelj – škola.

    Motorni nemir raširen je među djecom školske dobi u 3 – 10% slučajeva. Češći je kod dječaka nego kod djevojčica, a uzroci mogu biti različiti. Najčešće se spominju genetski čimbenici, te se veliki broj istraživanja odnosi na analizu šire obitelji nemirne djece.

Primjer dječaka od 7 godina najbolje ilustrira navedeno. Roditelji dovode dijete jer je nemirno, zadirkuje drugu djecu, zaboravlja zadaću, gubi knjige i školski pribor. Roditelji se ne snalaze i tvrde da se dijete prije nije tako ponašalo. Naredni put dolazi baka s djetetom od koje saznajemo da se otac u toj dobi isto ponašao, ali dodaje: « Samo sam ja imala više živaca od njegovih roditelja, jer oni stalno nekud jure ».

    Drugi uzroci motornog nemira mogu biti bolesti mozga i poremećaji moždanog funkcioniranja. Nemir može biti čest nakon preboljelih upala mozga i ozljeda glave sa gubitkom svijesti, zatim kod djece koja su rođena nakon teže trudnoće, kao i kod djece u koje je tijekom porođaja došlo do oštećenja mozga. To ne znači da će svako dijete koje je to preživjelo ili je imalo neku ozljedu u kasnijem životu reagirati nemirno. Ali, takav podatak se mora uzeti u obzir kao mogući uzrok nemira.

    Motorni nemir se često pogrešno povezuje sa mentalnom retardacijom. On može biti i kod te djece, ali nije stalna odnosno obvezna značajka mentalne retardacije.

    Motorni nemir se pojavljuje kod djece sa usporenim neurofiziološkim sazrijevanjem i emocionalnom nezrelošću za određenu dob djeteta.

    Česti uzroci nemira su neadekvatni uvjeti razvoja, osjećaj ugroženosti, neprihvaćenosti, usamljenosti, jednom riječju emocionalne traume.

    Ako je dijete nemirno, potrebno je utvrditi:

-          Je li nemir počeo zbog promijenjenog načina života ( polaskom u školu, zaposlenjem roditelja, promijenjenim odnosima u obitelji, promjenom stanovanja, povećanjem broja članova obitelji i sl.).

-          Je li nemir posljedica prevelikih zahtjeva škole koje dijete nije u stanju pratiti.

-          Radi li se o djetetu koje nema razumijevanja u obitelji pa je njegovo ponašanje odraz te situacije.

-          Je li riječ o emocionalnim problemima nastalim kao posljedica neprihvaćanja u razredu, sukobima i sl.

-          Radi li se o kronično bolesnom djetetu.

-          Postoje li drugi razlozi ili nove situacije koje možete povezati s djetetovim nemirom ( uskraćivanje, prevelika očekivanja, bolest članova obitelji ).

    Uzroci nastanka motornog nemira mogu biti konbinirani. Ukoliko se motorni nemir nastavi i pored otklanjanja navedenih razloga, potrebno je odrediti optimalnu vrstu tretmana.