Nizozemska je već u šesnaestom stoljeću provela Građansku revoluciju i ostvarila mnoge građanske slobode, pa tako i vjersku toleranciju. Tamo su zato svoju novu domovinu našli brojni Židovi, posebno izbjeglice iz Španjolske i Portugala. Jednoj takvoj židovskoj zajednici pripadao je i  mladi Baruch.

Benedikt Spinoza ili Baruch de Spinoza kako su ga zvali njegovi sinagoški svećenici, filozof je rođen u Amsterdamu 24. studenog 1632., a umro 21. veljače 1677. od tuberkuloze u Den Haagu.

Snošljivost na koju su naišli u Nizozemskoj nije bila prisutna među njima samima koji su na Spinozine ideje i uvjerenja, te kritike Biblije i religije oštro reagirali. Odredili su da se nitko ne smije s njim družiti i razgovarati, boraviti pod istim krovom ili ga pomagati, čak mu se ni približiti na manje od četiri lakta (stara  mjera za dužinu  ravna rastojanju između lakta i vrha ispruženog srednjeg prsta.)

Inače, središnji pojam Spinozine filozofije jest pojam supstancije (definiciju prihvatio od Descartesa- "stvar koja tako postoji da joj za postojanje nije potrebna nikakva druga stvar"). To je Bog ili priroda. Filozof je koji se bavi etikom, te je stava da se ljudska sloboda sastoji u spoznaji prirode i života u skladu s njom, tj u jedinstvu razuma i htijenja.