Uvriježeno je mišljenje da su dječaci i djevojčice rođenjem predodređeni da se razviju u različitom smjeru. Međutim, znanstvene studije ukazuju na to da je više sličnosti nego razlika kada se radi o mentalnom razvoju djevojčica i dječaka i o tome kako usvajaju nove vještine.

No, u cjelini, vjerojatnije je da će djevojčice biti razgovorljive, samo-motivirane i iskazivati empatiju te uz to biti verbalno vještije, što ima pomaže i u čitanju i pisanju. Dječaci će, s druge strane, vjerojatnije biti impulzivni, natjecateljski nastrojeni te slabije iskazivati empatiju. Međutim, u njih je tendencija da razviju bolje vještine snalaženja u prostoru, što pomaže u matematici i prirodnim znanostima. Rotiranje objekta u mislima dobar je primjer vještine snalaženja u prostoru koja omogućava interpretaciju grafova, mapa te bolje tehničko crtanje.

Uobičajeno je vjerovanje da djevojčice progovore ranije od dječaka te da koriste složeniji rječnik pojmova. Kada krenu u školu, većina djevojčica imaju nešto bolje verbalne sposobnosti nego dječaci – u prosjeku, one su u tome mjesec ili dva ispred njih.

I kasnije u osnovnoj školi, kada se radi o verbalnim vještinama, djevojčice često imaju bolje rezultate od dječaka. Štoviše, kada napuste osnovnu školu, djevojčice su gotovo godinu dana ispred svojih vršnjaka u čitanju, a razlika u pisanju je još veća. Međutim, u odnosu na postignuća iz matematike u osnovnoj školi, djevojčice i dječaci su na otprilike istoj razini.

Proteklih godina djevojčice su kontinuirano zasjenjivale dječake u većini predmeta. Stručnjaci u obrazovanju vjeruju da ovo može povezati sa pojedinačnim predmetima. Djevojčice u većini slučajeva, preferiraju kontinuirano ocjenjivanje te pritom imaju bolje rezultate od dječaka.

Razlika u postignućima djevojčica i dječaka u dobi od 16 godina je navela neke učitelje da vjeruju kako je predavanje ključnog predmeta u jednospolnim razredima način kako motivirati dječake te poboljšati njihove ocjene. Oni tvrde da se dječaci, na primjer, osjećaju manje demoralizirano u predmetima kao što je književnost kada u razredu nema djevojčica s kojima bi se trebali natjecati.

Drugi pak vjeruju da djevojčice i dječaci najbolje napreduju kada je suprotni spol u nastavi u potpunosti izuzet te propagiraju jednospolnu razrednu zajednicu, posebice u srednjoj školi.
Neke škole vjeruju da je muška prisutnost – bio to učitelj ili otac koji pomaže oko domaće zadaće – ključni faktor u motivaciji dječaka i poboljšanju njihovih ocjena. Druge pak zagovaraju okruženje u školi koje bi bilo „naklonjeno“ dječacima, bilo da se radi o povećanju broja naslova u knjižnici koji bi se svidjeli dječacima ili isprobavanju različitih predavačkih tehnika, a kako bi se dječaci više angažirali u nastavi.

Obrazovanje vašeg djeteta nije ograničeno samo na učionicu. Vi ste odigrali ključnu ulogu u njegovu obrazovanju prije nego li je krenulo u školu te ćete jednako tako zadržati primarnu ulogu i tijekom godina njegova formalnog obrazovanja. Mnogo je načina na koje možete potaknuti motivaciju i učenje u svog djeteta.
Ako vam se čini da se vaše dijete muči sa svojim zadaćama, popričajte s njim o tome. Je li mu neki određeni zadatak posebno težak? Predložite mu da zamoli učitelja da još jednom s njim prođe kroz spomenuti zadatak te mu svakako napomenite kako će učitelj to zasigurno rado učiniti. Ako se pak radi o nedostatku samopouzdanja i općem dojmu da dijete jednostavno nije dobro u nekom određenom predmetu, redovito poticanje te podsjećanje na njegove vrijednosti i sposobnosti bi tu trebali pomoći.

Ako je vaše dijete u nižim razredima osnovne škole te ima poteškoća u svladavanju pisanja i čitanja, obratite se njegovom učitelju za savjet kako mu najbolje pomoći. Možda vam učitelj može preporučiti neke kratke i zabavne aktivnosti koje možete zajedno prakticirati kod kuće ili vam sugerirati izbor prikladnih i zanimljivih knjiga koje bi mogli čitati zajedno sa svojim djetetom.

Za slučaj da ste otac, a vaš sin ima poteškoća, muški uzor (poput vas) koji mu pomaže u učenju kod kuće, možda je upravo ono što mu treba.
Ako je vaše dijete u srednjoj školi te se, osim s uobičajenim tinejdžerskim problemima, suočava i s problemima u učenju, možda će reagirati na način da odbija o tome pričati. Objasnite mu da i vi smatrate neke od njegovih predmeta teškima te pokažite da mu želite pomoći. Ponovno, mnogo poticaja i podrške jako puno znači.

No ako smatrate da vi ipak niste najbolja osoba s kojom bi vaš tinejdžer mogao razgovarati o svojim školskim problemima, zatražite pomoć od nekoga kome on vjeruje – to može biti njegov učitelj, blizak obiteljski prijatelj ili rođak.
I na kraju, možda bi mogli razmisliti i o nekom obliku poticaja kako bi potakli vaše dijete da poboljša svoj odnos prema učenju . To može biti bilo što, od malog zadovoljstva (poput slatkiša), do povećanja džeparca kod starije djece. Nagrađivanje njihova uloženog truda možda se ipak pokaže najboljim motivatorom.