Čarobni izlet

Pospani, ali ipak uzbuđeni krenuli smo na putovanje prema Baraćevim spiljama i Plitvičkim jezerima. U rano jutro ,oko pet sati,  roditelji su bili puni opomena, ali i emocija kao da idemo u svemir.

Putovanje je počelo veselo; pjesmom i šalama.

U Rakovicu smo stigli prije podne. Prva je skupina krenula u razgled dok se druga osvježavala sladoledom.

Zanimljivo nam je bilo kad smo dobili kacige,  a od vodiča i pravila ponašanja. Pustolovina je počela. Saznali smo puno zanimljivosti, ali najviše o šišmišima. Pristali smo da vodič isključi svjetlo. Čučnuli smo i čekali. Bio je mrkli mrak. Kad je ponovno uključio rasvjetu, rekao je da je prošlo 10 minuta. Ostali smo šokirani kako smo izgubili dojam o protjecanju vremena.

Od svih aktivnosti smo i ogladnili. Imali smo jako ukusan i kompletan ručak.

Siti i zadovoljni krenuli smo put Plitvičkih jezera. I tamo smo imali vodiča. Sve nam je objasnio i nova pustolovina je počela. Prvo smo došli do velikog slapa. U tijeku su radovi pa smo ga gledali s vidikovca. Okoliš je bio idealan za mnoge selfije, ali i za zajedničke fotografije. Hodajući smo došli i do najvećeg jezera Kozjak: Tamo smo napravili kratku stanku i dok smo čekali brod „poharali“ smo suvenirnicu.  Na brodu je bilo zanimljivo i malo smo predahnuli. onda je opet krenula avantura zvana „pješačenje“. Prošli smo 222 stepenice. Bili smo jako umorni. Jedva smo dočekali autobus. Kratko smo se vozili i onda opet pješačenje, ali nije bilo dugo.

Nahodali smo se na tim Plitvičkim jezerima, ali i oduševljavali krajolikom. Vrijedilo je svakog koraka.

Na putu kući opet nas je pratila pjesma i zabava.

U Cernu smo stigli pred ponoć, umorni i sretni kao i roditelji jer smo svi bili na broju i oduševljeni.

Hvala nastavnicama Dragani Valjak, Marini Stipić, Mariji Barukčić i pedagoginji koje su nam omogućile ovaj nezaboravni izlet.

                                                                                                      Lea Begović, 7.a