| 2019-11-05 01:35:00 Tisuću ždralova Senbazuru se može definirati kao origami koji se sastoji od tisuću ždralova nanizanih na jednu nit. Ždral se u japanskoj kulturnoj tradiciji, uz kornjaču i zmaja, štuje kao sveta životinja za koju se vjeruje kako može doživjeti i tisuću godina. Senbazuru se prvotno davao kao svadbeni dar kojim se mladencima željelo tisuću godina sreće ili se s istim značenjem darivao kao dar novorođenčetu. Stara japanska legenda navodi da će onome tko izradi tisuću papirnatih ždralova, ždral ispuniti bilo koju želju. U japanskom je društvu pružanje emocionalne i moralne podrške bolesnima od vrlo velike važnosti. Jedan od najčešćih načina iskazivanja brige, suosjećanja i potpore izrada je senbazurua, pri čemu svaki od tisuću ždralova nosi jedinstvenu poruku pojedinca koji ga je izradio, a brojnost ždralova odražava svijest društva kojemu bolesnik pripada. Upravo je u ovome kontekstu austrijski pisac Karl Bruckner popularizirao i origami i senbazuru. Karl Bruckner rođen je 9. siječnja 1906. godine u Beču. Budući da mu se otac bavio tiskarstvom, od mladosti je radio kao tehničar, prodavač novina, ali je izučio i trgovački zanat. Nakon boravka u Brazilu 1938. godine vraća se u domovinu, odlazi u Drugi svjetski rat u kojem svjedoči različitim ratnim strahotama i demoralizaciji ljudi, što će mu kasnije poslužiti kao motivacija za pisanje najpoznatijega djela. Svjetsku je slavu postigao romanom Sadako hoće živjeti, napisanom prema životu stvarne osobe, u kojem donosi dirljivu i potresnu priču o djevojčici Sadako, koja trpeći posljedice uzrokovane radioaktivnim zračenjem nakon eksplozije atomske bombe, u bolu, dvojbama, razmišljanjima i nadi provodi posljednje dane u borbi za život. Provodeći ih u bolničkoj sobi, Sadako izrađuje senbazuru kako bi zaželjela veliku želju – ozdraviti. Tisuću je ždralova ipak bio prevelik poduhvat za bolesnu Sadako koja umire izrađujući 990. ždrala. Djelo je objavljeno 1961. godine i do danas je prevedeno na više od 70 jezika, a u spomen na Sadako u Hirošimi joj je podignut spomenik. Na taj je način japanska djevojčica iz Hirošime postala simbol stradanja Japana u Drugom svjetskom ratu. Učenici 8.c razreda nakon čitanja lektire pripremili su kazalište sjena, izrezivali su oblike papira te pomoću grafoskopa projicirali na zid pričajući priču o Sadako. Cilj nam je bio i napraviti tisuću ždralova da nam se ispuni zajednička želja: MIR. Da se rat više nikada ne ponovi. Slušajući pjesmu 400 djece koja pjevaju Samo da rata ne bude (https://www.youtube.com/watch?v=ESbWhlXQUdo) povezujemo s Domovinskim ratom kako najviše stradavaju u ratu oni koji nisu ništa krivi: djeca, civili, vojnici koji samo slušaju naredbe. Lektirno je djelo vrlo slojevito jer se može iščitati povijest i geografija o Japanu, o japanskim običajima, vjerovanjima, o Drugom svjetskom ratu, životu malih i velikih ljudi za vrijeme rata i poslije njega, o ratnim profiterima, atomskoj bombi i svemu što rat ostavlja iza sebe. U fotogaleriji ili na ovoj poveznici možete vidjeti više fotografija: http://os-mareljkovic-cerna.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=227 |
| Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna |