Nažalost, to nije mnogo pomoglo. Godine 1969. senator Nelson je smislio nešto drugo. Zaključio je kako bi problem onečišćenja okoliša izazvao najviše pozornosti kad bi se jedan dan u godini proglasio posebnim danom posvećenim planetu Zemlji i promjenama u ljudskom ponašanju koje su nužne da bi se zaštitio okoliš. Danom koji bi svojim simboličnim značenjem pomogao da svi ljudi nauče nešto više o Zemlji i opasnostima od kojih se moraju zaštiti. Pisao je svim školama i objasnio što planira. Znao je da će mu djeca pomoći i nije se prevario.

Tako je 22. travnja 1970. prvi put proglašen Danom planeta Zemlje. Ljudi su širom planeta obećali da će pomoći Zemlji. Bilo je važno da ljudi počnu razmišljati o svom okolišu i postanu svjesni da sve što čine prirodi čine i sebi, budući je sve povezano.

JESTE LI ZNALI…

… od drveta starog 15 godina može se proizvesti samo 700 papirnatih vrećica. Na tržnici se toliko vrećica potroši za sat vremena.

…biljke, životinje i ljudi uzajamno se trebaju – biljke stvaraju kisik koji životinje i ljudi udišu, a životinje i ljudi izdišu ugljikov dioksid koji biljke trebaju za život.

…kad bi svatko od nas zasadio nekoliko sjemenki, za tri do četiri tjedna imali bismo nekoliko milijardi biljaka više.

…da je posljednjih godina posječena polovica svih prašuma na Zemlji, a u prašumama živi više od polovice svih životinja i biljaka.

IZVORI:

Mati, Ida. Glas za Zemlje spas: eko dani, eko informacije, eko projekti, Zagreb, 2000.

5+ revija za učitelje, Školska knjiga, Zagreb, travanj 2015.

Internet