preskoči na sadržaj

Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Login
e-Dnevnik poveznica

Koliko je sati ?

Skockajte web! 2012

Anketa (mala)
Da li pročitaš knjigu koju posudiš u školskoj knjižnici?







Koliko je stupnjeva?

Weather Widget

Tko je trenutno online!  

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 9. 2011.

Ukupno: 1280652
Ovaj mjesec: 4036
Ovaj tjedan: 690
Danas: 20
Sandučić povjerenja

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Raspored zvonjenja

Raspored zvonjenja

 

PRIJE PODNE

1.            8:00       -              8:45

2.            8:50       -              9:35

veliki odmor      9:35  -  9:45      - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda      

3.            9:45       -              10:30

veliki odmor 10:30    - 10:40    - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda

4.            10:40     -              11:25

5.            11:30     -              12:15

6.            12:20     -              13:05

 

POSLIJE PODNE

1.            13:15     -              14:00

2.            14:05     -              14:50

veliki odmor      14:50   -   15:05           

3.            15:05     -              15:50

4.            15:55     -              16:40

5.            16:45     -              17:30

6.            17:35     -              18:20

Logo škole i QR Code

 


QRCode

QR CODE

Vijesti iz MZOS
Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
SVEMIRCI U GOSTIMA
Autor: Jelena Čop, 2. 12. 2014.

Učenici 6. A razreda obrađivali su ulomak Leteći tanjur iz književnoga djela Ante Gardaša Ljubičasti planet s nastavnicom Nevenkom Bertić. 


Nakon dobre pripreme za sat priređujući plakate i prezentacije o svemircima i NLO, učenici su uživali radeći na satu u skupinama nakon čega su dobili zadatak osmisliti svoj susret sa svemircem.

Rezultate dobre pripreme i obrade na satu možete pročitati u odabranim sastavima Luke Petkovića, Mihaele Jurčić i Igora Strukara.                        

 

SVEMIRCI U GOSTIMA

Jedne večeri moja obitelj i ja gledali smo film. Najednom se začulo kucanje na vratima. Tata je otišao vidjeti tko je. U kuću su ušli nepoznati ljudi koji su nas čudnim glasom zamolili da ostanu prenoćiti jer im se auto pokidao na putu. Tata je dozvolio i pokazao im gdje će prespavati. Nastavili smo zajedno gledati film, ali ga nisam mogao pratiti jer mi je bilo čudno što se ti ljudi uopće nisu pomicali pa čak nisu ni treptali. Kada je film završio otišli smo spavati, no mene je bilo strah spavati pokraj toliko čudnih ljudi. Otišao sam do njihove sobe te provirio kako bih vidio jesu li zaspali. Kada sam vidio da su im oči cijelo vrijeme otvorene, uplašio sam se te krenuo prema sobi, no kada sam zatvarao vrata, slučajno sam lupio vratima, a mene je nečija ruka povukla u sobu. Počeo sam vrištati, no nitko me nije čuo. Zatim je pred mene došao dječak mojih godina i rekao mi da se smirim kako mu ne bih probudio mamu i tatu. Začudio sam se jer kada su ulazili nije bili nikakve djece već samo muškarac i žena. Poveo me u moju sobu te mi objasnio kako su oni s planeta Kripton, ali su im svemirci s Galatasarija uništili planet. Stoga su brodom krenuli u potragu za novim planetom na kojemu će živjeti, ali im se pokidao brod pa su se spustili na Zemlju kako bi našli prenoćište dok im njihovi radnici ne poprave brod. Pogledao sam ga te se toliko nasmijao da su mi suze krenule na oči, ali kada sam ga ponovo pogledao promijenio je oblik u nekakvo plavo stvorenje s ogromnim očima. Tada sam mu povjerovao. Zatražio je od mene da mu obećam da nikome neću ovo reći jer kada bi ljudi to saznali, odmah bi ih počeli tražiti kako bi radili kojekakve pokuse na njima. Ujutro me probudila velika količina svjetlosti. Pogledao sam kroz prozor i na nebu ugledao svjetlost koja je polako nestajala. Nakon nekoliko godina u školi sam dobio zadatak napisati sastavak s naslovom „Svemirci u gostima“. Zagledao sam se u prazan list papira i smišljao priču, no nikako nisam mogao smisliti što pisati. Najednom mi je tehnička olovka počela sama nešto pisati. Kada sam pogledao vidio sam poruku na kojoj je pisalo: „Sada možeš reći sve što znaš o nama jer smo se jako dobro sakrili u tajnom prolazu, no ionako ti nitko neće vjerovati.“ Nasmiješio sam se i počeo pisati.

                                                            Luka Petković, 6. a

 

SVEMIRAC U GOSTIMA
 
Jednoga sam dana otišla u školu, a kada sam se vratila u svojoj sam sobi vidjela veliki nered. Bilo mi je jako čudno jer znam da sam sobu ostavila čistu i urednu. Moja je  mama došla u sobu da me pita hoću li jesti, ali kada je vidjela nered, počela je vikati na mene. Pokušala sam joj objasniti, ali mi nije vjerovala i stavila me u kaznu. Počela sam čistiti sobu i vidjela sam neke jako čudne tragove. Tragovi su vodili do kreveta. Pogledala sam ispod kreveta i ugledala veliku glavu nakon čega sam, naravno, počela vrištati. Mama je dotrčala odmah do sobe i počela me ispitivati što se dogodilo. Počela sam joj pričati, ali sam na tren zastala. Shvatila sam da ako joj kažem da sam vidjela glavu počela bi opet vikati na mene i govorila bi kako izmišljam. Razmislila sam na brzinu što ću joj reći. Rekla sam joj da sam vidjela ogromnog pauka, na što mi je rekla da ne pravim uzbunu u kući bez veze. Otišla je iz sobe, a ja sam opet provirila ispod kreveta i vidjela veliku zelenu glavu s velikim očima i ustima. Pružila sam ruku tom malom čudnom stvorenju i kada me je uhvatio za ruku sve više i više sam se bojala. Pomogla sam mu da izađe, vidjela da je sav zelen i jako malen te pomislila da je vanzemaljac. Pitala sam ga tko je on, ali samo je mrmljao jer nije znao pričati niti je razumio što sam ga pitala. Mislila sam da su opasni, ali ipak nisu, oni su dobrog srca. Pogledala sam na računalu kako bih saznala što su oni, odakle dolaze i što jedu, ali samo sam saznala da je on tek mala beba. Nisam znala što ću s njim. Morala sam mu donijeti jelo jer sam znala da je gladan. Nije htio jesti ono što sam mu donijela, samo je popio vode. Nisam znala gdje ću s njim, ostavila sam ga u sobi i skrivala od moje mame kako ga ne bi vidjela. Poslije sam ga učila i pisati, to je bilo teže, ali je uspio i to savladati. Kada bi rekao čudnu riječ ili kad bi krivo izgovorio, smijala bi mu se. Znao se nekada i naljutiti. Bio je kod mene dva mjeseca i svašta sam ga naučila. Naučila sam ga pričati i pjevati, iako mu je pjevanje bila lošija strana. No došao je dan kada sam ugledala nešto veliko i okruglo kako se spušta u moje dvorište. To su bili njegovi roditelji koji su došli po njega. Izgubili su ga tijekom leta. Kada sam ga ugledala kako ulazi u svemirski brod bio je tužan, a i veseo. On je bio moj najbolji prijatelj s kojim sam provodila vrijeme i bilo mi je teško odvojiti se od njega. Ipak, njemu je bolje s njegovom obitelj i znam da je najbolje da ode s njima.                  
                                                   
                                                                    Mihaela Jurčić, 6.a
 
 
VANZEMALJAC U GOSTIMA
 
Jesen je, vrijeme svinjokolja, tako se pripremalo užurbano i u mom domu. Mama na jednu stranu, tata oko muških poslova, a tu sam i ja uskakao po potrebi. Nije bilo dugo, kad se začu strašan zvuk kao da se zemlja trese, prašina se dignula da nisam vidio prst pred nosom. Svi smo stajali kao ukopani. U naš vrt sletio je svemirski brod. Da, dobro sam rekao, i to baš onakav kakav sam gledao u filmovima. Našalio sam se, sigurno su im zamirisali čvarci. Otvorila su se vrata tog neobičnog letećeg vozila. I polako, svi su u čudu gledali kakva će to bića izići. Bili su dobri, to se odmah osjetilo. Jesu bili smiješni, ali i simpatični. Da skratim priču, čuli su za kolinje pa ih je zanimalo kako sve to izgleda. I eto, nakon malo neobičnog i nadasve čudnog društva i upoznavanja dali smo se nazad na posao. Kako su svi bili mahom isti, dao sam im imena. Tako da je Mrki rezao čvarke, Golemi je specijalnom tehnikom miješao meso za kobasice. Jedino nisu htjeli prati crijeva, tako da smo Bucku i Tipiju našli zanimaciju oko nadijevanja kobasica. Bili su oduševljeni. Naša je svinjokolja bila brzo gotova zahvaljujući malim gostima s druge planete. Došlo je vrijeme rastanka, mama im je spakirala svega pa su bili presretni. Šapnuo mi je Bucko: „Za koji se dan opet vidimo, ali ovaj put idete k nama u goste.“ Vjerujte, jedva čekam.
                                               
                                                Igor Strukar, 6. a razred




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju