Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

11. prosinca obilježava se kao Svjetski dan UNICEF-a, i to kao spomen na isti datum 1946. god. kada je utemeljen, a riječ je o međunarodnoj organizaciji koja svoje djelovanje nastoji usmjeriti na dobrobit djece, bilo da je riječ o konkretnom materijalnom pomaganju siromašnima (pojedincima i državama), bilo da je riječ o zalaganju za ona dječja prava koja su ugrožena ljudskom nebrigom, bilo da je riječ o nekim drugim vidovima solidarnosti.

Nakon osnivanja Svjetske organizacije Generalna skupština Ujedinjenih naroda, 11. prosinca1946.godine stvorila je organizaciju za pomoć djeci - UNICEF. Zbog masovnog umanjivanja vrijednosti životnih šansi i povreda prava djeteta kao prvi korak je donesena "Povelja o pravima djeteta" 20. studenog1959. godine. Od tada je 20. studeni Dan prava djeteta. U preambuli ove Povelje stoji rečenica koja ukazuje na njezin smjer: 

"Čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima."

20 godina kasnije, 1979. godine - u "godini djeteta"- podnesen je prijedlog da se ova Povelja, koja je imala manji značaj kao preporuka, proširi tako da bude međunarodno-pravno obavezujuća. 10 godina kasnije - nakon napornih pregovora - donesena je Konvencija o pravima djeteta sa 54 člana od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. "Konvencija o pravima djeteta" je najviše puta ratificirani dokument o ljudskim pravima u cijelom svijetu, a i pored toga je njena provedba još uvijek u "dječjim pelenama". Povodom 10. jubileja Konvencije 1999. godine mnoge organizacije koje djeluju u oblasti zaštite djeteta povukle su bilancu: Što je postignuto, te prije svega: Gdje leže deficiti u ostvarivanju prava djeteta? 

Ukoliko čovjek pomisli da su bezbrojna djeca zatečena glađu, nedostatkom medicinske opskrbe, iskorištavanjem dječjeg rada, seksualnim iskorištavanjem i još mnogim, postaje jasno da je bilo neophodno da se posebnim dokumentom - dodatno uz "Opću povelju o ljudskim pravima" - priđe specifičnim potrebama djece i mladih nešto detaljnije i sa više obaveze, ne samo da bi se udovoljilo problemu podređenosti djece odraslima, a nekad i izloženosti njihovom zlostavljanju. Radilo se, znači, o tome da se vodi računa o posebnim potrebama zaštite za djecu putem jednog dodatnog dokumenta. 

Zašto su potrebna posebna prava djeteta?
Često se postavlja pitanje zašto su (dodatno uz ljudska prava) potrebni ugovori o specijalnim pravima za djecu kada se na prava majke i djeteta na posebnu pomoć i podršku izričito ukazuje već u Općoj povelji o ljudskim pravima iz 1948. godine. Tamo se npr. član 25., stav 2. kaže: "Sva djeca, bračna ili vanbračna, uživaju istu socijalnu zaštitu. Ili uopće: Djeca su ljudi tako da ljudska prava važe i za djecu." Iskustvo, nažalost, pokazuje da su upravo djeca kao nedužna izložena teškim situacijama i sudbinama. Oni većinom nemaju neki lobi. 

Neki primjeri koji su dovoljni da pokažu katastrofalnu situaciju djece: 
- Preko 2 milijuna djece je tokom posljednjih 10 godina poginulo u ratovima.
- 10 milijuna djece iz cijelog svijeta ima teška psihička oštećenja od posljedica rata

-  30 milijuna djece živi u ratnim područjima.

-  U 26 zemalja svijeta djeca ispod 15 godina su vojnici na zadatku. 

Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda se radi lakšeg pregleda može sažeti na 10 točaka: 
- Sva djeca i mladi imaju ista prava. Niti jedno dijete ne smije biti oštećeno zbog svog pola/spola, boje kože, svog jezika ili svoje religije. 
- Djeca i mladi imaju pravo na najveću moguću mjeru zdravlja kao i zdravstvene preventive i medicinske brige. 
- Djeca i mladi imaju pravo na besplatno osnovno obrazovanje. Osim toga im se mora osigurati posjeta školama koje bi ih mogle dalje obrazovati. 
- Djeca i mladi imaju pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru i učešće u kulturnim i umjetničkim manifestacijama. 
- Djeca i mladi imaju pravo da se informiraju, da slobodno kažu svoje mišljenje i da budu saslušani. 
- Djeca i mladi imaju pravo na dobar odgoj. Njihovi roditelji ili učitelji ne smiju primjenjivati silu i zloupotrebu, zlostavljanje je zabranjeno. 
- Djeca i mladi imaju pravo da u ratu i izbjeglištvu prime posebnu pomoć i zaštitu. 
- Djeca i mladi imaju pravo na zaštitu od rada kojim bi bili iskorišteni i od seksualnog zlostavljanja. 
- Djeca i mladi imaju pravo da žive sa svojim roditeljima i da imaju kontakt sa oba roditelja ukoliko oni žive razdvojeno. 
- Djeca i mladi invalidi, imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje kao i na aktivno učešće u društvenom životu. 

IZVJEŠTAJ UNICEF-a I STUDIJA O ŽIVOTNIM UVJETIMA DJECE
Jedno od svakih dvanaestero djece umrijeti će prije nego što doživi pet godina, i to gotovo u cijelosti od uzroka koji se mogu spriječiti, objavili su Ujedinjeni narodi u ažuriranom izvještaju svoje značajne publikacije o djeci svijeta. Stopa smrtnosti djece i drugi statistički podaci sadržani u ovom izvještaju razlog su da se ozbiljno zamislimo nad tvrdnjom Ujedinjenih naroda da je ulaganje u prava i razvitak djece od bitne važnosti za prevladavanje siromaštva. "Mi djeca: ispunjavanje obećanja svjetskog summita o djeci", naslov je izvještaja Glavnog tajnika UN-a Kofija Annana, dosad najobuhvatnije studije o životnim uvjetima djece. Potkrijepljena podacima iz gotovo 150 zemalja, ona pokazuje da su današnje nejednakosti i posvemašnje siromaštvo izravno povezani s nedovoljnim ulaganjem u mlade ljude, posebice u njihovo zdravlje, obrazovanje i zaštitu. U izvještaju se navodi vladama da ukoliko doista ozbiljno namjeravaju smanjiti siromaštvo, djeca moraju biti prvi prioritet. Izvještaj je sastavljen za Posebno zasjedanje Opće skupštine UN-a posvećeno djeci, 8 - 10. svibnja, na kojem će se 70 šefova država i vlada te 170 nacionalnih delegacija obavezati na niz konkretnih ciljeva u vezi sa životom, razvojem i zaštitom mladih ljudi. Prema UNICEF-u, ovaj se skup kritički nadovezuje na nedavnu Međunarodnu konferenciju o financiranju za razvoj, održanu u Monterreyu, u Meksiku. Dok su na konferenciji u Monterreyu donatorske zemlje preuzele obavezu znatno veće pomoći za razvoj, izvanredna sjednica o djeci pomoći će da se utvrdi gdje uložiti velik dio tih novčanih sredstava. "Mi djeca" pruža detaljniji pregled onoga što je dosad učinjeno za djecu od Svjetskog samita o djeci 1990., kad su se vlade usuglasile oko konkretnih ciljeva vezanih za razvitak djece. Sustavnim i rigoroznim praćenjem neizbrisivo su zabilježeni uspjesi, kao i neuspjesi i razlozi neuspjeha. Rezultati u cjelini odražavaju neuspjeh svijeta u odgovarajućem ulaganju u mlade ljude: više od 10,5 milijuna njih i dalje umire svake godine, često od lako uklonjivih uzroka; procjenjuje se da oko 150 milijuna pati od neishranjenosti, a preko 120 milijuna - većinom djevojčica - uopće ne pohađa školu. "Jasno je da djeca svijeta nisu uživala prioritetno pravo na resurse - usprkos izuzetnom rastu globalnog gospodarstva. Zato sada valja učiniti puno više, i to s maksimalnom žurnošću", navodi se u izvještaju . "Nacionalne vođe moraju djelovati u skladu s najvažnijom lekcijom iz proteklog desetljeća: da ulaganje u djecu od najranijih godina nije ni dobrotvorna gesta ni rasipništvo, već najbolji put za osiguranje dugoročnog razvoja". Posebno zasjedanje o djeci dolazi sred jednog značajnog niza međunarodnih konferencija na kojima se zacrtava putokaz za smanjenje siromaštva širom svijeta. Za ovo Posebno zasjedanje, okvir za napredovanje u tom pravcu dat je u dokumentima poput "Mi djeca" i u nacrtu završnog dokumenta "Svijet primjeren djeci". "Mi djeca" revidirana je i ažurirana verzija nacrta izvještaja prvi put izdanog prošlog lipnja u okviru priprema za Posebno zasjedanje o djeci, koje je bilo odgođeno zbog napada prošlog rujna na New York i Washington. Taj izvještaj od 102 stranice i njegov dodatak s najnovijim statističkim podacima, zajedno s prilozima u boji te statističkim tablicama i mapama, analizira napredak zemalja svijeta tijekom proteklog desetljeća u područjima zdravlja, obrazovanja, ishrane i zaštite djece. Postavljajući tezu da gospodarski razvoj i društvena kohezija počinju s ulaganjem u djecu, Ujedinjeni narodi pozivaju se na dokazane povijesne činjenice. U vrijeme naglog napretka Europe u 19. stoljeću, zemlje širom europskoga kontinenta ulagale su u opće osnovno školstvo i zdravstvo pristupačno širokim slojevima. U 20. stoljeću nekoliko zemalja istočne Azije uspješno je primijenilo sličnu politiku. Uz obuhvatno financiranje i uz političku volju, isto je moguće i u 21. stoljeću u zemljama gdje oko milijarda ljudi živi na dohotku manjem od jednog dolara dnevno. Programi pomoći djeci jasni su i izuzetno učinkoviti: cijepljenje, ishrana, sanitarni uvjeti te kvalitetno školovanje za svako dijete. Gospodarske koristi od takva ulaganja itekako su dobro dokumentirane. U jednoj studiji iz 1998. utvrđeno je da svaki dolar uložen u tjelesni i spoznajni razvoj djece donosi 7 dolara, uglavnom od budućih ušteda na troškovima, kao što su zdravstvo, dopunska naobrazba, nezaposlenost i kriminal. Druge pak studije upućuju na velike dobiti od ulaganja u zdravstvo i obrazovanje. "Nažalost, mnoge vlade ne pružaju djeci resurse kakve ona zaslužuju", a to se tiče i zemalja u razvoju i donatorskih nacija koje osiguravaju sredstva", kaže Carol Bellamy, izvršna direktorica UNICEF-a. "Zato ćemo i dalje ponavljati ono što se mnogima čini očitim. Zdrava i obrazovana djeca bitna su pokretačka snaga gospodarskog razvoja. Ako želimo prevladati siromaštvo, onda to znači da u prvom redu moramo ulagati u njih". "Mi djeca" i statistički dodatak predstavljaju rezultate najvećeg dosadašnjeg nastojanja da se pregledaju, izvuku i analiziraju informacije o tome u kojoj je mjeri svijet održao svoja obećanja data ženama i djeci. Evo nekih primjera ciljeva postavljenih 1990. na svjetskom summitu o djeci i kako je njihovo ostvarenje izgledalo u godini 2000: smrtnost djece ispod pet godina starosti - smanjiti stopu za jednu trećinu. Prema najnovijim pokazateljima, globalni prosjek smanjio se za 11%, od 93 na 83 na 1.000 živorođene djece. Više od 60 zemalja postiglo je cilj smanjenja za jednu trećinu. No smrtnost je izuzetno visoka u Africi i južnoj Aziji, s time što je neishranjenost uzrokom polovice svih smrtnih slučajeva. 

ZADATAK - Osnovno školstvo
Opći pristup osnovnom školstvu, s time da 80% djece završi osnovnu školu. Do 2000. oko 82% djece osnovnoškolske dobi upisano je u školu i/ili je pohađa - u odnosu na 80% godine 1990. No postotak djece koja završi školu i dalje je puno niži: četvrtina od onih koji započnu školovanje otpadne do petog razreda. Štoviše, gotovo 120 milijuna djece uopće ne ide u školu. 

ZADATAK - Neishranjenost djece
Smanjiti krajnju i umjerenu neishranjenost djece ispod pet godina za polovinu. Izvještaj pokazuje da je ispodprosječna tjelesna težina - kao glavni kriterij u utvrđivanju neishranjenosti - pala samo od 32% na 28% u zemljama u razvoju. Te visoke razine čine ozbiljnu prijetnju razvoju i djecu izlažu nebrojenim bolestima, a ujedno spriječavaju njihov puni razvoj.